neka bude
strano ono što naviku traži,kakav sam bio prema nebu i nebo će
prema meni,neka po rodovima prepoznavanje bude,znam da svatko svoje
kljuse hvali,al na svu sreću sami sebi sudimo znanjem i neznanjem
,djelom i propustom,mišlju..imam svoje ime,jedno za ljude,jedno za
boga,imam svoje srce jedno za ljude ,jedno za boga,imam svoju ljubav
jednu za ljude ,jednu za boga,imam dio sebe za ljude,i cijeloga sebe
za boga..tako bar poželim da bude,teško će cvijet shvatiti sunce,
al dok ne uvene težit će mu,mada zna..da to ne treba činiti..jer
mu mjesto nije tu da bude..već da upija što mu se izlijeva ...nije
mi se život dao da bi se negdje vračao,negdje išao..tragao..već
da bi ostao..zadržao.
bglavac
edin.kecanovic
