Imala sam te…
tih popodneva i večeri
u mom stanu,
kao na kraju svijeta…,
a samo smo bili na kraju grada
i tako nam nije bilo nikada.
Imala sam te,
a pustio si me da odem
elegantno iz tvog života,
ne okrećući se,
kao onog zadnjeg dana
u mom stanu, na kraju grada.
Te noći, nakon ljubavi,
gorjele su tvoje oči na nebu,
plavim sjajem optužbe i upaljene strasti…
Puna gorčine, usnula sam
i odbacila te u velikom luku,
zaobišla tvoje prazno mjesto
na koje će neki drugi čovjek sjesti,
kao kralj na izlizani prijestol.
Imam li sebe,
ako već nemam tebe
i hoćeš li shvatiti,
da si me ti pustio da odem,
tako tiho i elegantno drugome?
/napisano 1994./
(pjesme napisane od: 1969.-1999.)
http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php
bglavac
edin.kecanovic
