Imala sam te…
tih popodneva i tih večeri
u mom stanu,
kao na kraju svijeta…,
a samo smo bili na kraju grada
i tako nam nije bilo nikada.
Imala sam te…,
a pustio si me da odem
elegantno iz tvog života,
ne okrećući se,
kao onog zadnjeg dana
u mom stanu… na kraju grada.
Te noći, nakon ljubavi,
gorjele su oči tvoje na nebu,
plavim sjajem optužbe
i upaljene strasti…
Puna gorčine, usnula sam
odbacila te u velikom luku
i zaobišla Tvoje prazno mjesto,
na koje će neki drugi čovjek sjesti,
kao kralj na izlizani prijestol.
Imam li sebe,
ako već nemam tebe
i hoćeš li shvatiti,
da si me ti pustio da odem,
tako tiho i elegantno
… drugome??
bglavac
edin.kecanovic
