Probuđena iz sna,svjesna 

surovosti i iluzija kojih sam živjela.

Oči gledaju boje koje je

prije obavilo sivilo.

Svaki dio mene drhti,

bojim se.

 

Zarobljena u zidinama

nečega čega nema,.

sama.

 

Predugo sam bila robinja

svojih snova, optužena i osuđena

od same sebe odslužujući kaznu.

Predugo se odmicala od

svih jer sam samu sebe označilo.

 

Oko mene polomljeni snovi u tisuće komadića,

vidim tvoje lice.

Lice stranca.

Vidim sve ono što sam živjela a

odavno nije bilo tu, vidim sve ono što

sam oplakivala a nije vrijedilo.

Oko mene toliko zidova

ne bi li se sačuvala za bolje dane

,za nekog koga više nema.

 

Oči se navikavaju na boje, 

na neštp novo, gledam okolo,

vidim, vidim drugačije.

 

Tijelom mi prolaze žmarci,hladnoća,

osijećam hladan zrak kako struji grudima.

 

Iluzija koju sam živjela pala je,

u jednom trenu, u jednom pogledu,

u jednom zagrljaju .

U tišini koja je rekla više

nego bilo koja riječ i

u dodiru koji mi je trebao više nego ikad.