Kad pišem pjesmu o tebi,
slikam ikonu tvoje duše
u meni...
Vječno tkivo zvijezda
utkanih
u tvoju kosu...
Bjelina prvog praska
i žar, zgusnute ljubavi svete...
O, kako slikam strasno
ono divno,
uz tebe Božansko dijete..
Kad pišem pjesmu o tebi,
tvoju dušu dotiču drugi,
i poljupcem shvate
da dodirnuvši tebe,
k sebi ne mogu da se vrate...