Vjetar meko propuhuje
Putnik to je sneni
Oblačiće otpuhuje
Gura ih ka meni
Svaki oblak mek k'o vata
Rasprši se u tisuću kapi
Dobuje na maglom obojena vrata
U dodiru sa njima, ponovno hlapi.
Novi oblak nebom plovi
Igrao bi se sa nekim
Nasmiješena lica cijelim putem lovi
Igračka ga doziva vrtloženjem mekim.
Šarenilom boja prizvana je sreća
Radostan se zvuk pridružuje svemu
Snaga vjetra postaje sve veća
Čarobna igra nastade u trenu.
Struji, bruji, vjetar pjeva
Ubrzava kretanje
Svjetlost novu hvata
Smanjuje brzinu, bira novo skretanje.
Utihuje
Nestaje
Jer putnik on je sneni
Igračka ga doziva; Vjetre, ti vrati se k meni!
Do novoga susreta
Do vjetrom obojanog leta
Igračka će stajati u kutu
Za mnoge duše, nevidljivog svijeta.
bglavac
edin.kecanovic
