Kao muha na prozoru

Moja misao dođe do stakla

Sve vidi,sve osjeća

Udara,zabija se,krvari..pada na pod.

 

 …odškrini,pusti me van…

 

Od života ne tražim ništa

                     Ni slasti ni vlasti

                      Ni svile ni sjaja

 

Samo odškrini,pusti me van…

 

Od smrti ću zavapiti svjetlo

Da nemani oslijepe u meni…..a od….

....................................................................................... 

.......................................................................................

Moja draga mi zaustavi pjesmu

Igrom kose prekri  bijeli papir

Igrom kose,

velom crnim,

odgovor u uho mi šapnu

i misao odleti van..

 

Jesen je pjesniče ,izgovori te riječi kao da se zauvijek pozdravlja sa mnom

Piši o jeseni,

I ne zaboravi,spomenuti mi kosu!!!

I nas.