Jesenje jutro... latice ruže još spavaju... Kristalna kugla ne objavljuje ništa novog, osim kišnog dana... Mjesec se zatvorio u sebe i polako nestaje sa horizonta...Magla na srcu stvara finu koprenu... Nosim sebe u sebi, polako ulazim u ovaj dan boje limuna ... U dubini oka očitava se tvoje ime ... Ledeni dah me lomi i krećem prema ovom trenutku gdje ulazim do praga ... dalje ću pričekati...Uz mene tvoja bijela ruka, kao cvijet u vodi... Nema praznine, samo dijamantna spoznaja da je tvoja ruka uz mene... Pretopila sam se u naš život.... krasno... život se živi... život se ne crta, ne piše... život se živi ... hajdemo, zlato, živjeti ovaj naš život...
bglavac
edin.kecanovic
