U očekivanju sam te, kao gosta mog trenutka radosti. Ne znam koliko bih dugo zadržala ruke u tvojoj kosi, ali u tom trenutku kad slušam šapat tvog srca, u sebi nosim pradavni prkos prema ritmovima rastanka. Spuštam se u ponor tvojih očiju i kao pravednik u tom neumornom stanju poželim čuti glazbu tvoje duše, tako tihu, delikatnu i lijepu. Postoje neke riječi koje te diraju ... ma što ja učinila... promijeniti ih ne želim. Budi uvijek takav, pretvoren u želju, čiji dobar znamen osjećam kako progovara ispod glasa i zoveš me da ti polako, polako prilazim.
bglavac
irida
edin.kecanovic
