i dok stojim nad pjesmom
Kao oblak nad gradom
Iz mene sijeva bijes i želja
Eh, kad bi se moglo sa kistom, blago
Oslikat duga, obasjana suncem, vrela.
I dok stojim nad pjesmom
Kao majka nad usnulim joj stvorom
Pazim, drhtim i bdijem nad njom
Eh, kad bih kistom...stvorio joj san
Svom snagom i svim bolom.
I dok stojim nad pjesmom, zguren kao starac,
pred Kristom
što oproštenje moli i priznaje jad
Eh, kad bi mogo
bojom,
rimom
kistom..da se otisnem,za vijeke od sad
i dok stojim nad pjesmom
uvijek pomislim na kraj
al brani se duša mraku
ona sjaju vrača sjaj..
i dok stojim nad pjesmom.....
bglavac
irida
edin.kecanovic
