U noćima tihim kada svijet spava

I misli nam pohode svakojaka čuda

Hvatačica snova tek se uigrava

Obručem se štiti od ugriza luda.

 

Podivljale snove mrežom vješto hvata

Naraštajem prenosi se ovo drevno znanje

Zanimanjem svojim  smiono barata

Prihvaća taj svijet kao poslanje.

 

Od vrbova šiblja isplela je obruč

Utkala je svjetlosne mjesečeve niti

Kako u snovima ne bi izbio puč

Potrebno je snove kroz kolut taj zbiti.

 

Tek lagana zvonca navješćuju pokret

I ni jedan čovjek začuti ga neće

Jer potrebno je znanje za uhvatiti let

Kojega misao u snovima pokreće.

 

Hvatačica snova ruku podiže

Vizija se stvara u obliku vuka

Misao po misao kao čopor pristiže

I već su joj pristigli do tananog struka.

 

I kad se pričini da joj nema spasa

Zamahom će jednim u klopku svi pasti

Neće ispustiti uzvika ni glasa

Tek obruč će naizgled početi rasti.

 

Uskovitlane misli, riječi  i sanje

Sve ugurano sada u mreži će nestati

Za Hvatačicu snova treba imat' znanje

Jer sanjanje ljudsko nikad neće prestati.

 

http://safiris.blog.hr

 

Zbirka poezije  Zvjezdani šapat Duše; Safiris