U noćima tihim kada svijet spava
I misli nam pohode svakojaka čuda
Hvatačica Snova tek se uigrava
Obručem se štiti od ugriza luda ...

Podivljale snove mrežom vješto hvata
Naraštajem prenosi se ovo drevno znanje
Zanimanjem svojim smiono barata
Prihvaća taj svijet kao poslanje ...

Od vrbova šiblja isplela je obruč
Utkala je svjetlosne mjesečeve niti
Kako u snovima ne bi izbio puč
Potrebno je snove kroz kolut taj zbiti ...

Tek lagana zvonca navješćuju pokret
I ni jedan čovjek začuti ga neće
Jer potrebno je znanje za uhvatiti let
Kojega misao u snovima pokreće ...

Hvatačica Snova ruku podiže
Vizija se stvara u obliku vuka
Misao po misao kao čopor pristiže
I već su joj pristigli do tananog struka ...

I kad se pričini da joj nema spasa
Zamahom će jednim u klopku svi pasti
Neće ispustiti uzvika ni glasa
Tek obruč će naizgled početi rasti ...

Uskovitlane misli, riječi i sanje
Sve ugurano sada u mreži će nestati
Za Hvatačicu Snova treba imat' znanje
Jer sanjanje ljudsko nikad neće prestati ...