SVJETLO U TAMI (s posvetom Pjesnikinji))

Marija   

Ponedjeljak, 18 Srpanj 2011

Kako je lijepo, kako sveto, kad nitko nema,
aTebi se na trenutak
ukaže, svjetlo u tami.
 
Kad sama sam, sa svojim mislima,, svjetovima
stvaranjima, kad nitko me ništa ne pita jer svi
u životu nekud žure, Ti zovneš me i istog trena
postaneš, moje svjetlo u tami.

Ali to si Ti, nježna pjesnička duša,
koja sanja iste snove, koja traži
svoje svjetlo u tami, koja traži srodnu dušu
da joj se potuži ili pohvali.

Jer, Mi govorimo istim jezikom,
pišemo istim pismom, tražimo iste obzore
na dalekom horizontu umjetničkog života.

Svjetlo moje, malo vremena prošlo je
otkad upoznah Tvoju jačinu,Tvoju neiscrpnu snagu,
ali osjećam zato
kad Tvoje su misli i meni upućene, kad sretna si jer
postaješ moje svjetlo u tami.

Ti, Svjetlo, što izgubljenoj duši, pomažeš pronaći put,
malo govoriš riječima ali zato ozdravljaš stihovima
koje dušu mi razgaljuju i sreću izgubljenu vraćaju.

I ne trebam Ti reći hvala jer,
 Ti sigurno znaš i osjećaš kada i zašto si
moje, SVJETLO NA KRAJU TUNELA-MOJE SVJETLO U TAMI!