Svjetlo se širi,
ptica uzlijeće
u mom srcu.
Daleki obzori je čekaju i zovu.
A, duša kaže polako,
sve je tu,
oslušni lepet krila,
što srce uzdiže,
oslušsni šapat rijeke
što te nosi.
I reci hvala.
Svi obzori su tvoji,
sva očekivanja su tu,
samo polako,
zaroni u nutrini
i sjeti se,
početak je kraj.
A, kraj je početak,
a ti si taj,
što ih spajaš..
Hvala,
uz osjećaj laki
i beskrajni..
hvala...