http://www.miljevcimojidragi.de/cat-pjesme/hr-domovina/

Hrvatska domovina

03/21/2010 (Pjesmom kroz zavičaj)

Vrimena su prošla puna jada
uz velike prolivene suze.
Rušila se svaka naša nada
puno nam se od života uze.

Koliko je krvi prolivene
koliko se uložilo truda
za slobodu svoje domovine
za Hrvatsku ginulo se svuda.

Smetalo je nekom što smo živi
sjetimo se samo Vukovara.
Ginuli su a nizašto krivi
bol i tuga naša srca para.

Vratimo se malo do Škabrnje
Borova se prisjetimo Sela.
Diljem zemlje više ili manje
svuda nam se činila zlodjela.

Tko se samo još ne sjeća onih
gorkih muka na kninskoj tvrđavi
sudbonosnih dana i žalosnih
i kako da se to zaboravi?

Kome nisu još suze potekle
za sudbinu naših štićenika
kad su horde zločinačke rekle
vaši nisu ni Knin ni Vrlika.

I onako bolešću shrvani
napuštaju to dinarsko gorje
i panikom silnom zahvaćeni
sklanjaju se niže u primorje.

Stižu tako do Kaštel Lukšića
pod progonstvom zloglasnog Mladića
i krvnika Milana Babića
te Martića i Miloševića.

Gađana je svjetska ljepotica
danju, noću padale granate.
Sa zemaljskog da nestanu lica
Dubrovnik su tukli i Hrvate.

Takve ili teže neprilike
redale se širom Slavonije
diljem naše krševite Like
kud sve Hrvat stradava nije?

Palili su grad i selo svako
klali su nas i pljačkali svuda.
Ništili su sve što je hrvatsko
nek prokleta bude neman luda.

Što sve nisi, moja zemljo mila
pripatila dugim vjekovima
al ipak si svemu odolila
nedavnim i davnim zločinima.

Kolike su majke uplakane
zauvijek u crno zavijene
za sinove svoje izgubljene
u te strašne zločinačke dane.

Zli barbari ostali su isti
mrski, zlobni kakvi su i bili.
Zvali su nas ustaše, fašisti
bezdužno nas posvuda ništili.

Kud sve nisi naš hrvatski puče
stradavao tijekom onog vijeka
i dan danas po tebi se tuče
sve cinički ali to se nijeka.

U grudima još su bol i tuga
i oni će biti beskonačni
tragedija ona iz Bleiburga
taj masakr neljudski i strašni

o kojem se govorilo nije
u vrijeme onog komunizma
i danas se želi da prikrije
kakvoga li još samo cinizma?

I danas je takvih ulizica
a što im se karaktera tiče
isti su im obraz i guzica
nitko na njih u zemlji ne viče.

Koliko je i u inozemstvu
samo naših ubijeno ljudi
ne bi kraja takvome prokletstvu
ili onoj zločinačkoj Udbi.

Što se tiče muzičke estrade
u pjesmi se veličalo Tita.
Sjetimo se samo Novkovića
i pjevača ponekih iz Splita.

Ne plašim se spomenuti neke,
među njima Oliver Dragojević
i o Titu one proleterske
spomenimo i Meri Cetinić.

Većina ih sad u dijaspori
zarađuju veliku monetu.
Poneka se domoljubna ori
nek ne shvate ovo za klevetu.

Na grobove svih koji su pali
i svoj život za Hrvatsku dali
položimo cvijeće, zapalimo svijeće.

Dok u nama krv hrvatska teče
i hrvatsko hrabro srce bije
duh hrvatski posustati neće
i nitko nam nikad ravan nije.

Mirko i Mario Malenica