Hrpa nepotrebnih stvari

prtljaga koju vučemo za sobom

kad nam se koja želja ostvari

opet ne znamo...što bi sa sobom

poplava želja što nas na plićinu izbaci

opet nesretne.. opet pune mraka

nešto nas u dubini duše presječe

ostajemo bez neophodnog zraka

nad nama se smiri suton

titra mirna površina vode

 mi sjetno gledamo  iz daljine

kako moreplovci vrsni

pokraj nas... brode

hrpu nepotrebnih stvari

vučemo za sobom kao lance

nadajuć se slobodi

prešli smo sve planine i klance

za ruku nas samoljublje vodi

jedino mjena jest stalna

poslije dana noć dozori

otkriva nam se tajna po tajna

vatra ljubavi ne prestaje da gori....

na njoj ćemo ugrijati ruke

pronać u zavjetrini luke

gdje nas  uvijek dočekuju

nasmijana lica

a tijelo će da odmori

kao plaha ...nespokojna ptica

nepotrebne stvari

mnoštvo uzavrelih sanja

ma tko za njih mari

granica jave i sna...sve je tanja