Kroz hramove poezije sanjivi kročimo
vjetar nam krade sa lica suze
iz pehara srebrnih mjesečinu točimo
u obranu staju uz nas muze
anđeli podigli oko nas štitove
ljubavlju se ogrnuli
rastvaramo bajke i mitove
čarobnjaci do nas su svrnuli
leptirovim prahom ovjenčali smo čela
ptice nam mira ususret lete
raskidamo okove tijela
sudbina nam zalud korake plete
u nama vatre… u nama čežnje
i neka neobjašnjiva sjeta
raspirujemo vjekovne težnje
u hramovima svih poeta
u noćima osmjehujemo se bolno
nemiri pletu u nama mreže
i jedva.. .jedva čujno
jata zvijezda u nas… bježe
bglavac
irida
edin.kecanovic
