HRABRE ŠTRAJKAŠICE TVORNICE KAMENSKO

I dok suze klize niz blijeda,studena lica štrajkašica,
Odjekujući kao strašna opomena tihoj većini,
Mračni pauci neumoljivo isprepliću mrežu oko njih.
Ti mračni pauci su nezasitni,
Što više piju krvi to su žedniji,
Kao da su začeti iz zlog sjemena nečastivog.
Njih ne brine što su njihove muhe ostale bez krvi,
Sad im žele oduzeti i dostojanstvo,
Jer prokleto dobro znaju,
Da je to jedino i neotuđivo pravo svakog slobodnog čovjeka,
Te udaraju na posljednji bedem čovjekove obrane,
Ali uzaludno,
Jer bedemi dostojanstva hrabrih štrajkašica
Su toliko veliki i debeli
Da ih ne mogu srušiti čak niti tako strašne kandže.

Ti zli ljudi oduzeli su im radna mjesta,
Isisali svu krv,
I sada zarili svoje krvave kandže
U njihovo dostojanstvo.
Njih ne dira plač gladne dječice,
Mračni domovi bez struje,
I neumoljivo kucanje siromaštva na vrata.
Iz koje mračne rupe su izgmizali ti mračni pauci?
Kako mora da je strašno to sjeme
Iz kojeg su se izlegli?
Ta pitanja viju se iznad one tihe većine,
Kao šišmiši u izmaglici.

I dok hrabre štrajkašice brane bedeme čovjekova dostojanstva,
Mračno pauci postaju sve pohlepniji,
Sad više ne skrivaju svoje prave namjere,
Jer ona tiha većina je odavno završila
U njihovoj svilenoj mreži.

©Walter William Safar