Heroji su izabrali strane

 

ostarjeli u svojoj nemoći

 

da se izvuku iz orbisa

 

tuđih sklepanih mišljenja

 

samuju u svojoj  malenosti

 

pod krinkom veličine..

 

Luna doziva, pali baklje

 

kroz labirinte, gdje junaci

 

utiru  pravac

 

dok iz zidova vrište

 

mrtvi minotauri

 

željni novog života..

 

Nema ih više,

 

Sunčane kočije

 

odveli im esenciju istine

 

u neka nova, savršena tijela

 

gdje mogu birati

 

hoće li umrijeti dostojni

 

svoje  svjesnosti

 

kao životinje

 

ili ljudi, svejedno,

 

jer više ne mogu biti

 

i jedno i drugo…

 

Heroji biraju stranu

i shvaćaju

 

da je vrijeme bitaka

 

prošlo svršeno vrijeme,

 

jer ratovi su odavno prestali

 

u vidokrugu usplamsale Lune

 

koja srebrom kiti kosu umornika

 

i plete halje ljubavi

 

za neke nove, oproštene početke..

 

Svijet je okrugao,

 

kažu neki,

 

svijet je ravan,

 

kažu drugi,

 

dok je spoznaja otvorena

 

i jasna:

 

svijet je ravan, linija,

 

koju sami zaokružujemo

 

kad se počnemo vrtjeti

 

kolotečinama

 

ponovljenih grešaka..

 

Zato heroji šute,

 

i gaze trnje

 

i blate stopala

 

i ne obaziru se na duljinu

 

predskazanog puta…

 

Oni su drugačiji

 

samozatajni u buri

 

strahova od sutra

 

vjerujući u nepogrešivost vlastite radosti

 

koja nikad

 

poraz doživjeti neće..