Govor ruže
Samo Ti i ja
razumijemo govor ruže
i nisu nam potrebne riječi
da bi uzvisili trenutak davanja.
Darujući mi ružu,
uzimaš dio mene,
dio nedodirnut,
dio posvećen,
dio omeđen nježnostima.
Darujući mi ružu,
oslobađaš me okova svakodnevice
i moje tijelo
slijedi moju dušu.
Baš kao dvoje njemaka
što vještim prstima
ispisuju nevidljive arabeske u zraku
i nas dvoje u činu ruže
ocrtavamo čitav mikrokozmos
uzbibalih emocija.
Nijedna ruža nije bila suvišna,
nijedna ruža nije zaboravljena
a što ih je više,
sve ih više trebamo.
Javorka Pangerčić