GOSPODINE POLITIČARU

GOSPODINE POLITIČARU

Mnogi su pali ničice ispred njegovih nogu,
Ali u njegovim očima nema sjaja,
Da, gospodine u visokoj stolici,
Ja znam uzrok tvom jadu,
Kad se ugase svjetla pozornice,
Ti ćeš opet biti sam;

Ti i meni bacaš kost,
Kao nekom skitnici,
Da,možda i jesam postao skitnica,
Zbog ljudi poput tebe,
Ali nisam postao pas,Izučen pas,
Kojeg su naučili dužnosti,
Da na zvižduk služi gospodara;

U dobro čuvanoj areni igra opet počinje,
Demonske vatre strasti sjevaju iz očiju gospodara,
Krik Pravednika sad je daleko,čitave svjetove daleko,
I bez ikakave veze sa zemljom,
Gore gospodari,Dolje bjela sjena s licem Anđela,
A visoko iznad nje bdije plavo,
I daleko obzorje;

Možda si ti gore u visokom društvu,gospodine političaru,
A ja dolje,
Ali ti se gore gubiš i gušiš u duhovnoj pustoši,
A ja mirno dolje stojim,
U svojoj bezvremenskoj stražarnici savjesti,
Gdje zrak treperi na neki čaroban način,
Dostojanstvenin način,začet svetim zavjetom,
Da ni po cijenu smrti neću prodati svoju dušu!

Da,gospodine u visokoj pozi,
Gore visoko maše zlaćanim krilima ptica,
U očima joj vidim više sjaja,
Nego u tvojim očima,
I sad tebi u inat pjeva odu slobodi;

Da,gospodine u otmjenu odijelu,
Sloboda putuje životnom stazom,
Poput nekog duhovnog kovača,
Koji kuje pravi sklad u duši,
I ljudi koji su za visoki položaj prodali dušu,
Nemaju tog sklada,A ona koji nema sklada,
Nema niti sjaja u očima.

Da,veliki pozeru,Možda si ti gore,a ja dolje,
Ali kad se s mračnog oblaka spusti smrt,
Neće ti pomoći niti tvoj sustav,
Kojemu si pred noge bacio cio svoj život,
A mene,Da gospodine na visokoj stolici,
Mene neće slomiti;
Tvoja kost,Tvoji izučeni psi,niti Tvoj sustav,
Jer savjesti se klanjam,
Tebi u inat!