Gospodine,
Sama sam u tami.
Kroz zatvorene kapke
Nazirem samo
Tvoje Sunce.
Ne osjećam mu topline,
Čini mi se neizmjerno daleko.
Ne vidim mu svjetla.
Nemoćna da otvorim oči
Nepomično stojim
Sama u tami.
I ne znam
Da li je još uvijek tamo,
To Sunce Tvoje veliko i sjajno.
I da li sam ja još ovdje
Ili sam prikaza samo
Koja nazire Njegov
Zakašnjeli sjaj.
Ne dodirujem tla,
Ne dosižem neba,
Oslonca nemam
Ni u stvari,ni u biću
I treba mi zraka
Tvog toploga Sunca
Da upali vatru
U mojemu žiću!