Stojiš sama ,
kao zraka mjesečine na hrastu
prelijepa , daleka .
Promatram te ,
uplašen ,
uznemiren ,
zadivljen .
Vjetar ti nosi kosu ,
i pogled ,
daleko , daleko .
Približavam ti se ,
polako ,
oprezno ,
uzbuđeno .
Šutiš , mudra ,
drevna kao Majka ,
mlada kao jutro .
Stojim kraj tebe ,
vuk koji se divi mjesečini ,
i govorim ;
"Nisi sama" ...
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
820
OD 14.01.2018.PUTA