Gledam Ti usne...dok govoriš....
Gledam Ti...riječ...
Dođe mi...da poljubim...riječ...
Ona je jedna...i...i besmrtna.....
Usne pred njom...blijede...prolaze...i...opet...dolaze...
Poljubila...bih ti riječ...
Jer...to...si Ti...
Neprolazni....
MOJIH TISUĆU A TVOJA JEDNA
Mojih tisuću, a tvoja jedna, neka se spletu i sačine kolo na svadbi sunca i punog mjeseca,
Neka se tvoja ne raspozna od Mojih, neka se svjetlo ne dijeli od svjetla.
Jedna i tisuću zvijezda svadbuju, kolo okreću, pa se susreću, u tisuću jedna, u jednoj tisuća.
IZAĐI MJESEĆE
Izađi mjeseće, zatalasaj more...daj mu vjeru da će Te dosegnuti....
Nije važno...ako neće...važno je da se more...razbrazda...u...brda...i dolove...
U skokove vjere u nemoguće - važno je mjeseće, da ga uzibaš...grudi mu otvoriš...
I...sobom...ga...osvjetliš....
Važno je, Gospode, nemati vremena za nadu i razum...
Već samo...za čežnju i vjeru....
Cvijet ne zna...kako ju otvara...ni...
....kako ju....zatvara....biti...cvijet...cvijetu...je....dovoljno
saznanje....što je mudrije...od kretnje...cvijeta...kojom otvara čašku...na...
...na...dodir...sunca....
Kad vječnost siđe u lik...čovjeka...ona brižno skupi sve naše...trenutke
...iz vječnosti....poispadale....
Zapisala Vesna Krmpotić