Svatko bar jednom u životu,glasnika sreće

on ga na neki mračni put zove,

oko njega vjetrove neke i kovitlace okreće

krade mu želje i nedosanjane snove

 

Tog glasnika rijetko se na javi može sresti

on u dubinama podsvjesti na nas vreba,

prijatelja nam glumi,želi do nas sjesti

i uvijek od nas ono najdragocjenije treba

Oko njega crni plašt na vjetru vijori

kosa mu dugačka  na mjesečini blista,

o nama samima on najbolje govori

dok stranice našeg života,jednu po jednu lista

 

Ponekad nam ipak dobro dođe

taj glasnik što u dubinama podsvjesti se krije,

kao duh kraj nas, neopaženo prođe,

duša nam se poslije susreta lakše smije