Generacijo moja
dijete u vama nanovo se budi
iako niste više bezbrižna djeca
već ozbiljni,odrasli ljudi
i misli,poput leptira u prošlost lete
nanovo tek vjetar lista bilježnice stare
osmjesi vaši puni su sjete
dok gledate požutjele spomenare.
U stare klupe,rado biste sjeli
spužvom obrisali pokoju vlas sijedu
davne ljubavi nanovo sreli
i kredom ispisali na ploču
sve naše sudbine po redu.
I bili opet djeca razigrana,mlada
što balon plavi hvataju u letu
ostaje vam ipak zapretana nada
da se niste uzalud darovali svijetu.
Dok vam život vješto,mrežu svoju plete
zaustavite časkom osmijeh na licu
i pomilujte srcem,u sebi to dijete
kao plahu,preplašenu pticu.
bglavac
irida
edin.kecanovic
