Pogledam li dole,podamnom zemlja diše
u njoj mnoštvo života spava
sa neba rose,njezine suze,kao kiše
visoka planina,njena je uzdignuta glava
Cvjetne livade,prekrasne su haljine njene
glas joj bruji kroz mnoštvo živih bića
šumori u vjetru,pjesma planete-žene
o Ljubavi ona vječno nama priča
Geja,božica,majka naša
što divne krajolike oko nas stvara
i svakog dana,nad njom se sunce smije
oči svoje, kroz plave zvijezde otvara
mjesecom žutim,našu maštu grije
Roditeljice naša,
ljepota tvoja,srce nam zanosi
iz njedra tvojih,novi se život stvara
miriše cvijeće,na bisernoj rosi
nisi mogla nam dati ,većeg dara
bglavac
irida
edin.kecanovic
