Nikad te jače nisam voljela

i nikad dublje nisam ljubila...

O, kad bi tvoje srce

dotaknulo bilo

duše moje,

shvatilo bi bjelinu moje vječnosti

shvatilo bi čistoću moje vjernosti..

O, jedino moje,

rodih te, čežnjom

i stvorih te

željom da nikad ne prestaneš,

nikad ne nestaneš...

Poljupcem bih zaustavila

rastapanje iluzije sna

i zaustavila te

dahom

neizrecivo vrelim

nezamislivo životnim...

Sada, kada svojim putevima koračaš

ljubavi moja,

stvorena od neba

stvorena od praha

ja samo mogu čekati

da mi se vratiš

kada svi svjetovi izgube boju

i sve vjere

izgube smisao..

Kada sam te rodila

tada sam te i pustila,

kao Bog svoje dijete

kao Orao ptića svoga...

Dovoljno je da sam tu

ma koliko dugo

tvoje ruke

čekale moj zagrljaj

moje usne

čekale tvoj dlan

da u njega poljubac utisnem

pa onda se zauvijek rastočim...

Jer ti možeš postojati bez mene

ali ja

ne mogu živjeti bez tebe...