Rijeka teče svojim tokom...

Radosna, uzbibana, koritom koji samo prividno vodi u jednom pravcu..zapravo, pravac to prestaje biti, kada se riječni valovi rastapaju u valovima morskim.. I kada konačnica postaje nadilaženje svega što zaustavlja prirodan redoslijed univerzuma...

Rijeka teče... Nosi svoje uspomene u nevidljivim lađicama od sna..

Nikako je ne želim nazvati rijeka zaborava..

Jer to nije... Lađar se smiješi na drugoj strani, a ja mu mašem u prolazu..

Sve manje je onih koji ga trebaju... Sve više je onih koji plivaju bez straha, poneseni vlastitom snagom svjesnosti..

Neki plivaju i uzvodno...

Sve je stvar izbora... Raspršiti se u tisuću kapljica, ili uroniti u ocean, svejedno..Opet se nalazimo negdje u zagrljaju oblaka...