Poznavala sam nekoliko filozofa,

Bili su to moj otac, muž i jedan profa.

Tvrdiše oni da su veliki znalci

U mojoj duši ostadoše kao kriminalci.

 

U radnoj navici im je bio alkoholizam

Njihovog predznanja profesionalizam.

To su bila teška, filozofska braća

Od njihove pameti, još mi se povraća.

 

Svi su mi tvrdili da su pametni jako

Dok su se prema meni ponašali opako.

Gdje im je pamet? pitala sam se često

Kad agresija zauzima njegovo mjesto.

 

Danas takvom soju otvoreno kažem,

S filozofijom njihovom ni malo se ne slažem.

U duši mi je stvorila gorčinu i ljutnju

A u proteklom životu, veliku pomutnju.

 

Odgovor od sebe nisam dobila

Zašto sam takav život vodila.

Pitati njih, nisam smjela

I dovoditi u pitanje njihova ne djela.

 

U njihovim očima sam neispravna bila

Dok sam im po koje pitanje postavila,

Na koje odgovor nisu znali

A argumenti za ne znanje bili su im mali.

 

Učili su me da radim kako mi kažu

I da pri tom ne radim blamažu

Izlazeći iz konteksta njihovih misli

Dok su im dogovori bili nesuvisli.

 

Nisu mi rekli kako treba raditi

I skim ću od njih tikve saditi,

Rekli su mi uključi tintaru svoju

Oni su se predali filozofskom soju.

 

Moja tintara znanja nije imala

Kako se sa naukom radi nije spoznala.

Samo su joj osjećaji bola iz očiju tekli

Dok sam radila onako kako su mi rekli.

 

I tako sam naučila jedno misliti, a raditi drugo

O, nesrećo moja i teška tugo

Nikako da mi se slože misao i djelo

Tako mi prođe vrijeme mladosti cijelo.

 

Gdje sam bila i što sam radila

Skim sam tikve u polju nauke sadila

O glavu mi se obiše teško

O!, moje pameti, velika greško.

 

Zašto nisam od prirode učila?

Bolje rezultate bih polučila

Nego od ovih svojih filozofa

Lenjivaca teških, a pametnih profa.

 

Ovim filozofima opraštam

O drugačijem znanju maštam?

Getea, Voltersa, Junga, Konfucija i Sokrata...

Ovim filozofima ću otvoriti vrata.

 

Naučih, mudrost od njih graditi treba,

Osluškujući pri tom prirodu i dar neba.

Što tijelu mome udah dade

Život samostalan bijegom od kuće postade.

 

I nije teško misliti svojom glavom.

Ko me uči svom ne znanju i skojim pravom?

Zašto neko misli da ima pameti više?

S kojim pravom, moju samostalnost briše?

 

Nismo li svi mi pametna bića?

Dijelimo svoje spoznaje i otkrića

I jedne i druge isto Sunce grije,

A uče nas pozitivna iskustva od prije.

 

U svijesti mi je proradilo načelo

Koje je greške ispravljati počelo

Moje iskustvo već ima uputstvo

Šta raditi treba od kojih potreba.

 

Jedna od njih je očuvanje života

Druga je osobna dobrota

Iskazivanje zadovoljstva je treća

I četvrta uzajamna ljubavna sreća.

 

Na stranu oni filozofi što sve ljude uče

O onom što će biti i što je bilo juče

Od ovih prvih koje opisah, rane vidam

Dok drugima ipak, kapu skidam.

 

Klanjam se istinskim znalcima do poda

Koji ljude uče što je sloboda

Koji su usvojili ispravno znanje

Koje objašnjava ljudsko poslanje...

 

Takvih filozofa ima u društvu svakom

Sa iskustvenom naukom jakom

Koji ostaviše svoja napisana djela

Da ih proučavati može, Planeta cijela.

 

Od njih ću učiti s užitkom pravim

Njihovim znanjem ću život da slavim

Hodat ću njihovim putem smjerno

Zahvalna ostavljenom znanju, neizmjerno...