Zatvorila sam oči-
Zapečatila crvenim
svoj zabranjeni svijet-
Od stvarnosti pogled
ušuškana branim…
Dozivajući glas
tišinu je razderao,
plavu i mekanu od
svilenih snova…
U grlu grop je stvorio-
Nevjericom zjene raširio,
zazvučao je gromko
iz nekih daljina…a
tako blizu da srce je
zaustavio…tako poznat,
a opet stran…
vjetar ga hukom
promuklim donio...
oduvijek vjetar ne volim-
Krade tišini blažen zvuk,
donosi nemire nove-
Bezimeni, okrutni
ubojito oružje pred noge
mi ne polažu.