Skloni se kod mene
uđi u špilju čvrstih mojih bedara
i roni
u dubokom vrelu mojih usana
dok aveti prosječnsti
i demoni polovičnosti
vani na konjima jašu
sijući smrt cjelovitostima
smijući se (li) bidnoj pohlepi
za mrvom već mrtve prolaznosti..
Dođi, jedini koji jesi
u nekom skrivenom kutu čekao
sve moje proživljene želje
da ih pustim
i tebi se vratim..
Vrti se vani kotač laži
pomamno se mijenjaju strane
pupkovina muška
oko ženskih sukanja se omata
žene poput gumenih lutaka
prazne se i pune po potrebi,
ne tražeći osjećaj...
Morbidno nebo guta zadnji tračak
iskona
od nekih krpica snova
šije se odjeća
da sakrije već odavno obnaženu Veneru
zaleđenu od hladnoće
i ruku koje su joj pružale sve
osim topline..
Dođi...
Spusti rolete
ne pali vatru
dovoljni smo mi,
i šuti,
šuti u mom naručju
dok svijet ponovo
ne oslikamo
i stvorimo
u nama..