Od vrelog daha Pećine tamne
i okusa sline Kerbera
na svojim usnama
do drhtaja mokrih bedara
i sakrivenih krila
iza ožiljaka na leđima...
Od tihog prikradanja plijenu,
do spoznaje
da trebaš postati lovina
Sfingi trebaju krila
i tišina u odgonetanju
kad put prestane postojati...
Tada odvezujemo strah
i spiralnim zagrljajem
proždiremo bogomoljku
opsjenarku...
Jer, moramo je proždrijeti
da bi kroz nas
začuđeno kriknula spoznajom
Umrijeti u ždrijelu zmije
roditi se kroz plazmu ruže
kroz kanal ovjenčan vulvom stvaranja
u svjetlo nepogledno
bar dok oči
ne naviknu
na Ljubav..
bglavac
irida
edin.kecanovic
