Vječna moja,koju grlim zagrljajem mekim,Ja,Vječno Sunce,koje nikad ne zalazi..Ljubim te...Ti... Vječna moja neoskvrnjena Boginjo...Koja si me rodila za našu Ljubav...Ah...Ozirisa Jedinoga,za Jedno u svemu da postane..Za neuništivi drhtaj novog Svijeta, kojeg sam sa Tobom trebao stvoriti..Ti..Tajno nad tajnama...Zmijo krilata,oko moga srca obavijena,Majko Vječnoga od vječnog, ljubavnice svemira,bludnice, za neuke i nevješte prazne umove...Htjeli su te sažeti u jedno ime, zlatnu zmiju stvaranja tvoga zarobiti u čudesnu košaru učitelja ispraznih želja...da vladaju Tobom, da plešeš ples u ritmu njihove frule..O, Jedina...I mene htjedoše prekriti velom ljudskih lako razumljivih poema o stvaranju..Da bi sve potčinili sebi,a izostavili ljubav prema vječnoj spoznaji slobode..Ti si me oživjela...Neuhvatljiva u plesu svome,otrovna za one koji ne poznaju slatkoću medonosnog ugriza tvoga...Ti si Ta,koja usmrćuješ, da bi novo tijelo besmrtno darovala...Samo Ja to znam...I pratim tvoje meke tragove u pijesku, koji, čas postaju otisci stopala bosih, čas zmijoliki,spiralni tragovi,koje vjetar briše... Toliko željno sam čekao da te ponovo zagrlim, u svitanju nove dimenzije vječnosti...Zarobit ću te svjetlom svojim, jer, jedino kroz Tebe mogu svijetliti...U svima...Zauvijek...Do kraja...