Orao me prati... taj Vjesnik Slobode,
Kazuje mi Pute do zvjezdanih noći...
Kao perce lake noge zrakom hode,
Putujem bez Cilja...al' Važno je Poći !
I prolazimo tako mi planinskim krajem...
Zaranjamo ponornicom ... Lepršamo slapom...
Raspirujemo Vatru ... Igramo sa Zmajem...
Cijeli Svijet je Jedno pod Nebeskom Kapom...
Pretvaram se u Barjak...pa Leptir sam u noći,
Otpuhujem pramićak vragolaste kose...
Pa guram ga na jedne Sanjareve Oči,
Što divit će se kapima uzgibane rose.
I kad ova Igra s Energijom Zraka,
Na trenutak jedan prekinuta bude...
Ja ponovno bit ću Sjemenka laka,
I s Energijom Zemlje upoznati ću Ljude.
irida
bglavac
