Danas sam korijen i sežem duboko

Tamo gdje srž sakrivena čeka

Gdje do sada doseglo nije ljudsko oko

I mekana zemlja postelja je meka.

Crpim Energiju moćnu i snažnu

Osjećam da struji kao bujica riječna

Oplemenjujem zemlju baršunastu vlažnu

Duša je sjemenka... posijana... vječna.

I postajem kanjon. Drvo na strmoj hridi.

Pustinjski pijesak što rijetkima se svidi.

Rudnik kristala... ugljen crniji od noći

Dijamant u stijeni prepun nadljudske moći.

Ravnica sam plodna koja žetvi se nada

Mirisna biljka pretočena u ulje

Bambusova trska koja na vjetru

Melodiju ljubavnu svakodnevno sklada.

Pulsiram Energijom. Meridijanom plovim.

Napajam se životom, Svjetlost lovim

Pa širim se kroz grane i cvjetam na suncu

Izležavam se opuštena na planinskom vrhuncu.

Stapam se sa Zemljom

Punim se životom

Opijena sam ovom Energetskom Ljepotom.

(safiris.blog2006)