Danas sam Korijen i sežem duboko
Tamo gdje Srž sakrivena čeka
Gdje do sada doseglo nije ljudsko oko
I mekana zemlja postelja je meka.
Crpim Energiju močnu i snažnu
Osjećam da struji kao bujica riječna
Oplemenjujem zemlju baršunastu vlažnu
Duša je Sjemenka...Posijana...Vječna...
I postajem Kanjon...Drvo na strmoj hridi
Pustinjski Pijesak što rijetkima se svidi
Rudnik Kristala...Ugljen crniji od noći
Dijamant u stijeni prepun nadljudske moći...
Ravnica sam plodna što Žetvi se nada
Mirisna biljka pretočena u Ulje...
Bambusna Trska koja na Vjetru
Melodiju Ljubavnu svakodnevno sklada...
Pulsiram Energijom...Meridijanom plovim...
Napajam se Životom...Svjetlost lovim...
Pa širim se kroz grane i cvjetam na Suncu
Izležavam se opuštena na planinskom vrhuncu.
Stapam se sa Zemljom...
Punim se Životom...
Opijena sam ovom Energetskom Ljepotom...
irida
bglavac
