Uskoro će se izjednačiti dan i noć. Čista preinaka u jednakost. Na uglu moje ulice protekla noć je plesala ispod uličnog svjetla svoj magični tango. Ljudi su spavali. Mene san nije pohodio. Pročitala sam sve davne zapise sjećanja zabilježenih u kutevima neusklađene sive tvari i nakon nepravilnog disanja položila glavu na jastuk. Kraj mene je netko disao. Pravilni razmaci. Miran san. Spokojno lice. Sakrila me noćna tama od slučajnog radoznalog pogleda. Potekli su mlazovi snova prema meni, ali sam ih zaustavljala i zaustavljala. Dok se vani vjetar poigravao mirisom lišća, to mistično sjedinjenje mene i snova se nikako nije događalo. Svaki tren sam očekivala krilatog prijatelja da mi sklopi umorne oči, ali nije sletio. Anđeo sna je lebdio iznad čela, dok su brzinom svjetlosti misli opsjedale umoran mozak. Mirno disanje kraj mene me polako uspavljivalo. Poljubila sam njegovo čelo i umirila se. San je odsvirao zadnje akorde noćnog requiema, a noć je završila svoje korake plesnog tanga negdje na kraju moje ulice. Oblaci i vjetar su donijeli olakšanje i tanak vir sna, koji me povukao iza zelene zavjese.

http://shadowofsoul.blog.hr/