Mimoišli smo se
na nekom gluhom raskršću
kad su kroz maglu
gubili se koraci
dok je vjetar odnio glasove
među raspukle plohe vremena
Ej.. srodna moja dušo!
nismo stigli podijeliti snove
iz prepunih košara mašte
eho je visio u zraku
poput plavog balona
i mali neznatni dodir prepoznavanja!
prostrujala nam je zajednička misao
koja nema obzora ni granica
i ptice su se naših duša zaigrale
pred vratima bezvremena
Ej..srodna moja dušo!
kad zanoćimo
u bijelim haljinama anđela
dugo će šapat teći
niz plavu rijeku vječnosti
i biti ćemo jedno
zagrljeni u tišini
nevina ljubav
ispod zvjezdanog neba!
bglavac
irida
edin.kecanovic
