Postoji dimenzija druga
Gdje sve boje duginog su sjaja
Mjesto gdje otklanja se strah i tuga
Mjesto početka i nepostojećeg kraja.

Jezero smaragdno plavičaste boje
Iscjeljujuće Znanje krije u nutrini
Energije okrepljujuće ovdje se kroje
Sve blještavo sjaji u anđeoskoj blizini.

Na sredini jezerca Dvorana stoji
I svakoga časa isprepliću se krila
To anđeli sa žezlom i kuglom u boji
Ispiru trnje mekoćom kao svila.

Trnje što pokupili su na Zemlji -planeti
Jer kugla je dio iscjeliteljske moći
A ljudska duša nikako da se prisjeti
Kakvo je to čudo uspjelo im pomoći.

Misao je jedna dovoljna tad bila
Da sa žezlom svojim dodirnu nam tijelo
I svu tamu što u srcu potajno se krila
Obasjati će Svjetlo, čarobno i bijelo.

Kao magijom nebeskom iskre će poteći
Otvoriti će se čakra što nad srcem bdije
A čovjek će blistati i stajati bez riječi
Jer se svaki atom od srca mu smije.

Tada anđeoska družba leti ka Dvorani
Žezlo i kuglu stavit će   pod slap
Okrijepiti kristale u Božanskoj Hrani
Gdje milost i ljubav svaka je kap.

Zato ... kad osjetim po tijelu toplinu
I lagane trnce što putuju po njemu
Pomislim … to anđeo daruje milinu
I rastapa kamen pretvoren u stijenu.

Pomišljam na mjesto u nebeskome kraju
Gdje zrak ispunjava milozvučan poj
Gdje sva Znanja i sve Tajne oduvijek se znaju
Duša tiho šapuće mi; tu Dom je moj....

(safiris.blog 2006)