Postoji dimenzija druga ...
Gdje sve boje duginog su sjaja ...
Mjesto gdje otklanja se strah i tuga ...
Mjesto početka i nepostojećeg kraja...

Jezero smaragdno plavičaste boje ...
Iscjeljujuće Znanje krije u Nutrini ...
Energije okrepljujuće ovdje se kroje ..
Sve blještavo sjaji u Anđeoskoj blizini...

Na sredini jezerca Dvorana stoji ...
I svakoga časa isprepliću se krila ...
To Anđeli sa žezlom i kuglom u boji ...
Ispiru trnje mekoćom kao svila ...

Trnje što pokupili su na Zemlji -planeti ...
Jer kugla je dio Iscjeliteljske Moći ...
A Ljudska Duša nikako da se prisjeti ...
Kakvo je to Čudo uspjelo im pomoći ...

Misao je jedna dovoljna tad bila ...
Da sa žezlom svojim dodirnu nam tijelo ...
I svu tamu što u srcu potajno se krila ...
Obasjati će Svjetlo ... čarobno i bijelo...

Kao Magijom Nebeskom iskre će poteći ...
Otvoriti će se Čakra što nad srcem bdije ...
A čovjek će blistati ... I stajati bez riječi ...
Jer se svaki atom od srca mu smije ...

Tada Anđeoska Družba leti ka Dvorani ...
Žezlo i kuglu stavit će pod slap ...
Okrijepiti kristale u Božanskoj Hrani ...
Gdje Milost i Ljubav svaka je kap ...

Zato ... kad osjetim po tijelu toplinu ...
I lagane trnce što putuju po njemu...
Pomislim ...to Anđeo daruje milinu ...
I rastapa kamen pretvoren u stijenu...

Pomišljam na mjesto u Nebeskome kraju ...
Gdje zrak ispunjava milozvučan poj ...
Gdje sva Znanja i sve Tajne oduvijek se znaju ...
Duša tiho šapuće mi ... tu Dom je moj....