U snu,prije same zore
stajah na vrhuncu planine
dole u dolini, ljeskalo se more
a ja pogled bacih u visine
Iznad mene dva sunca
u bezvremenu su sjala..
osjetih se tako velikom
a bila sam sasvim mala..
I san taj, u boji bješe
krajolici divni, puni sjaja..
ćutila sam da me neka ruka
sa vječnošću mojom spaja..
Poslije sna tog divnog
dugo mi java, bijaše siva..
ko da više ,ni ne dišem
ko da nisam, više živa..