Dušolozi svih zemalja,

odložite  knjige na police

dignite se, i odljepite  od stolice,

zaboravite papire, olovke, transakcije

divinacije i  naučene zanimacije

padnite na zemlju,

makar bili bilijune svjetlosnih godina daleko

padnite sa Mjeseca

sa  Venere,

Marsa,

vjerujte,

sve što ste pohvatali

samo je obična farsa

do čovjeka dirigirane koordinate

vode vas dalje od njega,

tek da znate,

smještaju vam titulu,

ime, značaj i mjesto u naređenom sistemu

gdje jači kači

dok se manji za svoje mjesto pod suncem bori

i guši u blaženom neznanju

kojeg vi prezirete

a zapravo ste dio svega stvorenoga

da se Jedno zasvagda osjeća kao jedno

ali vama se to čini smiješno,

i bijedno...

Dušolozi, bacite svoje inate

i poderite vaše doktorate,

Poslušajte pjesmu sedefa u školjci

kamena koji diše

sunca koje miriše

sjednite bez straha

uz lava i dijete

koji zajedno sa zmijom postanka

tajnu ljubavi blaguju,

u nekom zlatno zelenom edenu

grleno se raduju...

Dušolozi

ne  budite brigolozi

sumanuti od  vizije kraja

svih nedaća koje nas čekaju

svih kaznionica koje nam spremaju,

vaše  zvanje

ne može biti znanje

koje će se u redove i slova ograničiti

i tamo se zaustaviti..

Vaš poziv je dodir

osjećaj

nježnost blagodarja

koja sa svijetom dugo već ratuje

a u vašem srcu stoluje,

čekajući rušenje onoga što  nije

da bi se čarolija istine pojavila

a laž podvila rep

i sebe zauvijek od vas

odjavila...