Ti, dušo moja nemirna,
zašto drhturiš u njedrima mojim,
zašto pitaš, tražiš, osluškuješ?
Kada si čekala na poljinama nebeskim,
rekli su ti-vratit ćeš se kući...
Dušo moja, zašto sumnjaš,
provjeravaš, zašto si u boli?
Kada si pristala da siđeš,
pristala si na okove tijela ljudskog...
Ti, dušo moja, ne tuguj, ne žalosti se,
na vjetrovima nošena,
kada se vraćala budeš,
ispod duge ćeš proći,
roditi se u beskraju ljubavi,
u Očevim rukama naći mir,
stopiti se sa svjetlošću Njegovom,
napuštajući urušene zidine moje....
bglavac
edin.kecanovic
