Dušo da ne stremim Vječnosti
ne bih čuo melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio
i od tijela načinio tajnu koju groblje skriva
Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, s noktima u očima
i gledao samo u lik tami
Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne
Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje
ali ima sjemenku koja ostaje i tajnu vječnosti krije
bglavac
irida
edin.kecanovic
