Duša

 

Duša, ta nepoznata energija...

Kakva sinergija između mene i nje vlada

kad je moje biće blizu sklada?

Poznajem li taj dio sebe,

ili moj organizam zebe

što svjetla ili vatre nema

oko neodgovorenih dilema

koje se gube u bespuću života

gdje je nekad vladala sramota?

Kako da sramotu maknem

lošim mislima umaknem

na trnovitom putu neznanja

i duševnog spoznanja

u materijalnom svijetu

koji život uzima za metu

da iskusi mnogo loših djela

da bi spoznaja dobrote bila cijela?

Da li Duši smeta

previranje svijeta,

šta ona nosi u svom plaštu

kad toliko budi moju maštu?

Sad maštam o pozitivnom životnom iskustvu

priklanjam se takvom uputstvu.

Kako da Dušu upoznam,

iIi svoj pristanak dam

svjesna njenog postojanja,

uzimanja, davanja i razlučivanja?

Smije li Duša bez mene birati

sebi za pravo uzimati

iskustvo nemati i imati?

Smije li birati bolest i zdravlje,

tugu i slavlje,

a da nikoga ne pita

kuda sa svojim odabirima skita?

Vjerojatno to sve smije

kad samnom u dogovoru nije,

a kad dogovor s amnom ima

tada po mojoj volji uzima

da živi iskustva

slušajući moja pozitivna uputstva.

Tada smo ja i Duša jedno

djelujemo zajedno

za dobrobit sveg života,

a živjeti tada, postaje divota...

Volim Dušu svoju...

S njom živim u spokoju...

Postaje mi poznata

kad otvara zajednička vrata

kroz koja energija struji,

a vjetar muzikom sfera bruji

o uzajamnoj ljubavi

ovakvo stanje života ostavi

da se ne zaboravi

kako život izgleda

kad Duša svoju pređu, kosmičku ispreda.