Duša se uvijek iznova rađa
u čovjeku pronađe sjenu
zaboravom govori mjesto riječi
bude u čovjeku bremenita lađa
pramcem sječe ka vječnosti pute
slutnje u dubinama skriva
tajne što se oduvijek slute
mrežu od ljubavi plete
hvata nedozrele snove
sve radosti i sjete
iluzije svijeta što kraj nje plove
voli ona tu igru
ogledala nam zato krivi
slaveć života ljepotu
besmrtna u nama…živi
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
1286
OD 14.01.2018.PUTA