Opet čujem
poznati korak,
i zvuk vrata koja
otvaraš tako samo ti
I onda ti vidim lice,
tvoj osmjeh i usne
koje govore te riječi
što tako gode mi.
Tako je,tako dobro,
da si opet tu.
jer ti si ta ,
što mi se nasmiješiš,
ponekad zagrliš i
uvijek dodirneš
prije sna.
Taj dodir tvoj mi,
tako puno znači,
i jako volim to,
jer dodirom tim
ja osjetim da ti doista
značim nešto.
A blizine tvoje nikad
dosta mi nije,
i kad si tu,pored mene
srce moje je sretno i samo
se smije,smije.
Dugo,dugo te nije bilo
i tako,tako je dobro,
da si opet tu,
jer kada te nema,
sve tvoje vrline i mane
toliko mi nedostaju.
Sifi 23.02.08
http://nibruno.blog.hr
Autor:Bruno Nikolic
CC some rights reserved
bglavac
edin.kecanovic
