Duga

 

Vidjela sam Dugu ispod svoda neba...

baš tu..ona biti treba...

Svojim pravilnim lukom izvore spaja,

njihovom bistrinom nebo napaja,

svijetleći svojim bojama sjajnim,

u prostorima, čistim, beskrajnim.

 

Vidjela sam Dugu kako se napaja

dok svodove od rijeke do izvora spaja.

Da li ona promjene od oblaka i kiše shvaća?-

dok nebo plavetnilom oblake ispraća.

Prelijepa je Duga, proširenog svijeta

gdje ljepota u bojama cvjeta...

 

Vidjela sam Dugu na nebu posle kiše...

od ljepote duša mi uzdiše...

Pored prve Duge i druga se javlja

svojim postojanjem, ljepotu proslavlja.

Dok nebo plavo oblake ispraća

u sada i ovdje sjećanje me vraća.

 

Posle obilne kiše

zrak svježinom odiše

Duge se iz vida gube polako,

a ja, kao i svatko,

svojim putem, zamišljeno koračam,

kao da Dugino postojanje shvaćam,

ljepotu njenog oblika i boja,

izraze prolaznosti, radosti i spokoja...