DUGA

Kad u dugu se zagledaš, Dušo
Vidjet ćeš kako na njoj piše
Ono što možda ne osjećaš
Samo si ti Ti i nema te više
Jedina si i posebna
U svemiru cijelom...

A ti se, Dušo, ne voliš
Ne voliš svoje tijelo
Htjela bi da ga promijeniš
Htjela bi s onu stranu duge
Ne sviđa ti se Božije djelo
Ubijedili te da nisi lijepa...

Skidaš ovdje, dodaješ ondje
Moriš ga glađu, truješ svačim
Maskiraš i mučiš
A anđeli tvoji plaču od tuge
Oni što su, kad si se rađala
Ushićeno klicali Stvoritelju hvalu
U divljenju nad Njegovim djelom...

Još ga imaš cijelo, cijelo tijelo
A kako bi tek, Dušo, da nemaš
Da nemaš neki njegov dio?
Kako sebe one Duše vole
Čijem tijelu nešto nedostaje,
Da li se pitaš?

Zato se voli, voli se Dušo
Voli svoje tijelo onakvo kakvo je
U njemu i Duh Sveti treba boraviti
Voli sebe – tu je početak svake ljubavi Voleći svoje tijelo uspostavljaš jedinstvo Svoga Duha i svoga Tijela
I postaješ Duša cijela, uravnotežena
Kroz koju će da teče dalje
I da se širi Božja Ljubav vrela
Bez svoga tijela kojeg si dobila na dar
Ti ništa ne bi uspjela
Zato ga cijeni, njeguj, hrani i čuvaj dobro Budi blagoslovljena
Ozdraviće od ljubavi tvoje, ako bolesno je Zato, ako ti kažu da nisi lijepa
Ili da glupa si i nesposobna
Ne vjeruj im, to podla je laž

A ona koprenu na oči stavlja
Da istinu ne vidiš
Ti strgni je snažno i odlučno
Ne budi slijepa
Ako misliš da voljeće te
Ako po njihovim standardima budeš lijepa Samo tijelo svoje popravi
Ljepotom češ se zvati

Ne Dušo, nedaj se toj prevari!
Voljeće te ako budeš sebe samu cijelu voljela
Jer tek onda ćeš punom ljepotom sjati... Kad u dugu se zagledaš, Dušo
Vidjet ćeš kako na njoj piše
Voli se, voli svoje tijelo
Ti si samo Ti i nema te više
Jedina si, lijepa i posebna U svemiru cijelom...

Duga je znak Božije Milosti i Ljubavi
Koji upozorava i moli, od zla se okreni
Biće još i Marija i Dina I Danijela i Suzana Ali ti si Duša jedina
Tebe, nikad, nikad više...

Zato te molim, ne propusti Ljubav
Onu koja na ovom svijetu, od tebe same počinje Kroz tvoj život traje
I nastavlja u Vječnosti...